Kraj antropozojske ere, period tople klime izazvan brzim sagorevanjem fosilnih goriva. Ljudi već uveliko istražuju izvan našeg solarnog sistema.
Afrika se spaja sa Evropom eliminišući Sredozemno more, Engleska se polako okrece prema sjeveru dok Sibir prema toplom jugu. Australija se spaja sa Azijom.
Atlantski okean se polako zatvara
Stvara se nova Pangea - Pangea Ultima. Sjeverna i južna amerika se sudaraju sa Afrikom, kreirajući novi superkontinent. Dio okeana ostaje zatočen unutar kontinenta.
Sagittarius (Strelac) patuljasta glaksija prolazi kroz mlečni put i najvjerovatnije nestaje
Za 1.1 milijardu godina, Sunce je 10% svjetlije nego danas. Većina Zemljine površine je prekrivena pustinjom. Kiše gotovo uopšte da nema. Život je još uvijek moguć, ali unutar nekog podzemlja ili vlažnog područja.
Andromeda se sudara sa našom galaksijom. Veliki broj solarnih sistema je uništen. Sudbina našeg je nepoznata. Može biti izbačen u medjuzvjezdani prostor ili povučen u centar haosa, gde bi se svake godine dešavale zvijezdane eksplozije, poznatije kao supernova. Primjera radi našem suncu bilo bi potrebno 10 milijardi godina da proizvede izlaznu energiju jedne prosečne supernove tipa II.
Sunce postaje 40% snažnije nego danas. Ukoliko Zemlja još uvijek orbituje oko Sunca, okeani su već odavno isparili. Bilo kakav život na zemlji je nemoguć i već uveliko trebao biti premješten.
Sunčevo jezgro ostaje bez vodonika i prelazi na fuziju vodonika u ljusci izvan jezgra. Ulazi u prvu fazu crvenog diva, postaje 1.6 puta veće i 2.2 puta svjetlije nego danas.
Sunce je u punoj snazi crvenog diva, 170 puta veće i 2400 svijetlije nego danas. Na zemlji, sunce zauzima veliki dio neba.
Sunce započinje helijumsku fuziju jer je stepen širenja nadmašio stepen povećanja njene luminoznosti, zbog čega dolazi do opadanja njene efektivne temeprature. Smanjuje se do veličine od 10 puta veće 40 puta svjetlije nego danas.
Zemlja je opustošena od svakog vida života.
Sunce ostaje bez helijuma, isuviše maleno da počne fuziju ugljenika i kiseonika, ulazi u drugu crvenu fazu. Ovaj put 180 puta veće i 3000 puta svjetlije nego danas. Ukoliko njeno gravitaciono privlačenje do tada ne oslabi, proždire veliki dio planeta našeg sistema uključujuči i zemlju.
Sunce pulsira svakih 100.000 godina, izbacujući sve više mase svakim drhtajem dok na kraju ne ostane samo toplo jezgro, postajući bijeli patuljak. Zbog umanjene mase sunca, udaljene planete koje su preživjele drugu crvenu fazu, oslobadjaju se gravitacionog privlačenja i nestaju unutar svemira.
Ovo bi ukratko bila budućnost našeg planeta odnosno solarnog sistema, koju je sastavio John Beaz. Za sada nam jedino ostaje nada da će budući naraštaji biti u mogućnosti da prisustvuju barem jednom djelu ovih događaja, medjutim kako vrijeme odmiče, imamo osjećaj da je hladni rat sve bliži, a samim tim nada da će čovječanstvo prisustvovati ovim dagađajima sve manja...
"Imali smo svoju poslednju šansu. Ako ne smislimo neki bolji i mnogo pravedniji društveni sistem, Armagedon će biti pred vratima."
Daglas Mek Artur (Douglas MacArthur, 1880-1964)
| < Prethodna | Slijedeća > |
|---|
